Danas smo u organizaciji boračkog udruženja iz mjesne zajednice Pribava,posjetili  uzvišenje “Mačak” u blizini Nikšićke Visoravni,poznato kao jedno od najtežih ratišta u poljednjem ratu.
Poginulim pripadnicima  Pribavske čete:
Kruškić Nežadu,Mehurić Dževadu,Hasanćević Ševalu ,i Šestan Hamdiji,
odata je počast polaganjem cvijeća na spomen  ploču, učenjem Jasina i Fatihe,

Prisutnima su se obratili učesnici bitke na Mačku,saborci poginulih,i Džemal Jukan tada komadant 109 brigade.

Svjedočenja,učesnika bitke,emotivno obraćanje Džemala Jukana,dovelo je do jednog spontanog zaključka ,da heroji ne smiju biti zaboravljeni,njihove porodice, ali i oni koji su preživjeli a njihove zasluge su nemjerljive u odbrani države i čuvanju života boraca tokom naj težih dana rata.Takvi ljudi su davno zaboravljeni od svih nivoa vlasti , u Mjesnim zajednicama ali i u našim komšilucima.Naša obaveza i zadatak je da to popravljamo od danas svaki dan.

Ovako je bilo danas,Pribava i pribavljani  osvjetlali obraz..
A mi?
A Lohinja?

Ovo je spomen ploča sa našeg Šehidskog obilježja.
Dva imena Šestan Hamdija, Hasančević Ševal uklesana na ovoj ploči su naša dva Lohinjaka koja su poginula na “Mačku”.Od četiri poginula dvojica su iz Donje Lohinje.
GDJE SU LOHINJACI DANAS ?
Cijeli dan sam se osjećao neugodno i nisam imao snage pogledati u oči Adi,koji je danas došao da oda počast poginulom ocu ….Hamdiji
ali i svim  ostalim herojima poginulim na ovom ratištu.
Nikoga ne prozivam,ne upirem prstom ni u koga,ali pozivam nadležne prije svih Boračku organizaciju u Mjesnoj Zajednici,zatim Vijeće Mjesne zajednicu,da je krajnje vrijeme da svi zajedno učinimo sve što je potrebno ,da učinimo onaj minimum napora da makar porodicama poginulih sutra možemo u oči pogledati.
Nije samo “Mačak” mjesto stradanja….,imaju i Lendiči i Becanj i druga mjesta gdje su Lohinjaci zajedno sa mnogim drugim položili živote za ovu državu.