Zaista sam jutros bio prijatno iznenađen kada  mi je u radnju ušao profesor  Muhamed Šestan,koji je sa svojih 86 godina najstariji Šestan,ali i naj stariji Lohinjak.Nakon razmjene srdacnih pozdrava i rijeci u radnju je ušao i drugi najstariji Šestan,ali i drugi naj stariji Lohinjak ,moj komšija Zajim Šestan.

Profesor Muhamed Šestan ,kako kaze cijeli svoj radni vijek je posvetio ljubavi prema Matematici i Fizici.Prica kako je njegov prvi ucitelj bio Mehmed Šestan, moj djed ,koji ga je naucio prva slova i brojeve a da je svoje skolovanje,od drugog razreda, kasnije nastavio u Donjoj Orahovici.Spomenuo mi je kako je prava šteta sto Mehmed nije zavrsio kao seoski ucitelj .jer mu je trebalo samo tri mjeseca dodatne skole u Sarajevu,ali mu otac Adem nije mogao omoguciti u to vrijeme.Muhamed je poslije zavrsene uciteljske skole radio prije vojske u Prijekom brdu,i nekoliko godina godina poslije vojske.Ispricao mi je danas kako naj bolji ljudi zive u Prijekom Brdu i da uvijek zali sto je morao otici.
A otisao je zbog ljubavi,i to one prema matematici i fizici.Nakon završenih studija u sloveniji svoj radni vijek je završio u Ljubljani gdje i danas sa porodicom živi.Svaki put se obraduje dolasku u svoju Donju Lohinju,ali se i mi obradujemo njemu,jer je sa svojih 86 godina ,naj stariji u plemenu našem Šestanskom.Nabralo se lijepih godina,ali i danas je urnek kako treba da izgleda jedan gospodin..
Otmjen,elegantan,srdacan,kad Vas sretne uvijek Vas prvi zagrli ili pruži ruku.Nema veze što Vas ne poznaje .Nakon što se upoznate pojavi mu se onaj veseli pogled dok nabraja i  pita za Vaše predke,koje je on poznvao ili se sa njima druzio.

Nemože proci ovakav susret a da se ne analizira najvazniji dokument u Šestanima.Valja cijelo stablo preci,razmijeniti informacije ko je se rodio i ko je preselio,ali i kako je nasa dijaspora i kako se druze u Sloveniji.Još puno je svijeta jutros uslo u radnju.Svi su pruzili ruku ili zagrljaj,ali i obradovali se kada su vidjeli zajedno ova dva velika gospodina.
Nema sumnje da obojica aBd preskacu i onu ljestvicu od 100 godina,koju je rahmetli Hanka doživjela.

I ove  godine smo na poziv naseg komsije Senada Omerovica iz Gornje Lohinje,bili na Dzenazi u Potocarima.

Krenuli smo dan ranije za Glogovu odakle je Senadova porodica izbjegla za vrijeme genocida u Srebrenici.

Po dolasku ,nakon kraceg odmora,krenili smo za Potocare,kako bi docekali sve one koji su ranije krenuli da odaju pocast zrtvama genocida u Srebrenici ,a koji su dan ranije stigli u Potocare.
Prvo su stigli motoristi,zatim biciklisti,a na kraju ucesnici Marsa mira koje je predvodio premijer kantona Irfan Halilagic,Fadil Novalic,i mnogo poznatih lica iz javnog zivota,ali i mojih velikih prijatelja iz cijele Bosne i Hercegovine,negdje oko 4000 ucesnika.

Bilo je i nasih Lohinjaka skoro u svim kategorijama.

Nakon sto smo ispratili i pozdravili sve koji su pristizali ,dan uoci dzenaze,vratili smo se u Glogovu i prenocili kod naseg domacina.
Sledeci dan prvo smo proucili fatihe nasim Sehidima, a cije  porodice danas zive sa nama u Lohinji,a zatim klanjali  Dzenazu za 30 zrtava srebrenickog genocida koji su ove godine pronasli svoj smiraj u Potocarima.Dzenazu je  predvodio  Reis Ulema Husejn ef Kavazovic.Porodice su ukopale uglavnom ne kompletna tijela svojih najmilijih .

Na kraju da ovaj tekst zavrsim rijecima Reis Uleme uklesanim u kamen na spomen obiljezju.
Molim te Boze svemoguci,neka osveta bude pravda,Neka majcina suza bude molitva,da se nikome nikad ne ponovi Srebrenica.