Kazivanja i price ,o prvim ljudima koji su naselili ovu našu Lohinju,nisu zabiljezene,ali su neke informacije sacuvane usmenim kazivanjem starijih ljudi.Lohinja se počela naseljavati u vrijeme velikih progona muslimanskog stanovništva iz Srbije,najvecim dijelom iz Užica i okoline i oni najstariji pricaju da su tu u Lohinji zatekli agovsku porodicu Karosmane.Vjeruje se da je Aga Karosman ovaj posjed dobio od Turaka koji su nagradili njegove zasluge u nekom od ratova,za iskazanu hrabrost.Samo prezime Karosman,znacilo bi ,Crni-Osman,prevedeno na Turski jezik.
Aga Karosman imao je veliki posjed na vecem dijelu Lohinje,i dva sina Osmana i Mehmeda.
Osman se ozenio iz Cekanica i imao jednog sina koji je poslije poginuo u prvom svjetskom ratu.Muhamed je  bio problematičan mladic .Nakon Agine smrti  prodao je,Tapiju na dio  zemlje,u Ahmetašima,nekome Jelicu sa Ozrena,i taj dio Lohinje i danas se zove Jelici.Poslije se ženio nekom Hrvaticom iz Špionice,koja je imala nekoliko brace a oni  su se od pocetka protivili njenoj udaji ,zato su i poceli  da prijete Muhamedu.Muhamed je te prijetnje shvatao ozbiljno i zbog toga je stalno nosio kuburu za pasom.Jednom dok su kopali žito na brdu iznad Mujkanovca,kubura mu je ispala iza pojasa,pala na kremen,kubura je opalila i ubila ga na mjestu.
Posljednji iz Lohinjske najstarije porodice Age Karosmana ostao je sin Osman,koga je narod zvao Aga -Karosman.Nakon sto mu je sin poginuo u prvom svjetskom ratu,umrla je ubrzo i zena,a on se razbolio.Zemlju iznad Mujkanovca je prodao Mulavdiji Šestanu,prvom Šestanu koji se doselio u Lohinju.Poslije su se uglavnom na njegovu zemlju doseljavi i ostale porodice ,Mehanovici,Bajrici,Ahmetaši,Smajilbašici,koji su se sklanjale od progona iz Srbije. E sad je ono sto me je natjeralo da zabiljezim ovo svjedočanstvo.Prica kaže da je Aga Karosmasn u starosti,tesko živio,uglavnom od onoga sto mu je narod i komšije donosile.Pa ipak nije mu nije obrok falio,narod mu nikad nije zaboravio njegovu korektnost i humanost ,kada je njima bila naj potrebnija.Pricalo se da su ljudi isli petkom u grad,kupovali namirnice za porodicu ali se uvijek odvajao hljeb i još ponesto za bolesnog Karosmana.Prepicavalo se po selima o toj humanosti Lohinjaka pa je kruzila prica da u Lohinji,nikada nije bilo gladnih ili ljudi koji su lijegali bez vecere.
Narod se uvijek solidarisao i brinuo da nekome makar vecera ne zafali.
Prvi mehtef se nalazio na Bahtinom brdu,mjestu ispod stare kuce Bahte Šestana.Kada je selo poželo rasti javila se potreba i za vecim mehtefom pa je novi sagrađen na zeljistu koje je dao Adem Ahmetaševic.
Od starog mehtefa je Osmo Bajric sagradio malu kucu u Ahmetasima,za Agu Karosmana.Kuca je imala jednu sobu 3×3 i jedan mali hodnik.U sobi mu je Osmo napravio i zemljanu peć,pa kad je nalozio vatru doveli su Agu koji je od srece zaplakao.Nakon toga je Aga ,poklonio zemlju u Bajricima koju danas zovu Bajrica luke.
 Zivio je Aga Karosman ,tako nekoliko godina ,a narod je uvijek pazio da mu nesto ne zausfali.
Jednom prilikom ga je posjetio Adem Ahmetaševic i rekao mu kad god htjedne da se uvijek moze doseliti kod njega,Tako je i bilo jednog petka kad su mu se ljudi uvratili vracajuci se iz grada da mu ostave hrane i ostalih potreba on ih je zamolio da ga odnesu Ademu jer nemoze sam otici.Iako im je bilo neugodno oni su mu pomogli da ode do Adema,koji je potvrdio da mu je to davno obecao i da stoji iza svojih rijeci,te zapovijedio ženi da mu prostre kožicu da Aga legne kraj peci.
Aga je još neko vrijeme živio kod Adema,a onda preselio,i ukopan je u Mezarju Meraje u Pribavi.