Danas u vrijeme drustvenih mreza,i facebok komunikacije nema te aktivnosti koja može da prođe ne zapaženo.To je veoma  dobro radi samog uvida,objektivnog informisanja ali i masovnije podrške bez koje je nemoguće realizovati neke projekte.Nije uvijek bilo tako, pa su neki važni projekti za zajednicu prošli potpuno ne zapaženo.Naravno oni  koji znaju nesto o tome imaju i obavezu da to ispricaju i  zabilježe,naj više iz obaveze i korektnosti prema ljudima koji su to realizovali.Sad imamo priliku da napokon kažmo…Hvala Vam ,nismo zaboravili.
  Ovo je priča o prof.dr.Himzi Bajricu našem Lohinjaku koji je davno otišao iz Lohinje ,ali Lohinja nikada nije otišla iz njega.

Za ovu priču da je ispričamo moramo se vratiti malo ranije.

Bilo je to u periodu poslijeratne obnove Mjesne Zajednice.Završili smo sanaciju osnovne škole u saradnji sa prijateljima iz Padove,a  i Dzamija je proklanjala predvodjena odborom na čijem celu je bio Said Smajilbasic.Vrijeme je bilo da se sanira dom kulture koji je zaista bio teško ostecen ,pogođen sa nekoliko granata koje su imale za cilj da uniste telefonsku centralu.Obrcali smo se redom za pomoc svima, ali uzalud POSTA i  trgovina Bosna nisu bile zainteresovane da nam pomognu, jer su skoro svi njihovi objekti na opštini bili u slicnim situacijama.Penjali smo se po krovu da bar zaštitimo od prokisnjavanja.A oda krece privatizacija i trgovina Bosna daje naš dom kulture na licitaciju,tacnije onu četvrtinu koju su koristili.Mi smo to naravno osporili i BOSNA je pokrenula tuzbu protiv MZ.Tokom postupka Bosna je donijela na sud obimnu dokumentaciju iz koje je bilo vidljivo da su oni obezbijedili tokom gradnje velike količine gradjevinskog materijala za gradnju doma pa je sud nakon uvida u dokumentaciju donio presudu da je trgovina Bosna vlasnik spornoga prostora.Zahvaljujuci tadasnjem nacelniku Muhamedu Ibrahimovicu koji je posredovao u direktnim pregovorima sa Bosnom uspjeli smo za 10.500 km otkupiti taj prostor.Zakljucen je dogovor gdje   smo dio novca isplatili odmah,a razliku je poslije isplatilo VMZ koje je vodio Nihad Ferhatovic -Dzaja.Vjerovatno smo jedina mjesna zajednica koja je na taj nacin vratila svoju imovinu.
  Bio je to traumatican period,i bili smo svjesni da smo samo jedan dio nase imovine vratili u posjed,jer drugu četvrtinu doma svojatala je POSTA,i svaki razgovor na temu nase imovine i naknade za korištenje završavao je ucjenjivackom politikom,i prijetnjama,da ce pošta iskljuciti telefone i izmjestiti centralu na drugu lokaciju.
  Mjesna zajenica svjesna da nemože biti odlaganja,pa  smo na radni sastanak pozvali tadasnjeg Nacelnika Muhameda Ibrahimovica i zatražili da se ponovo uključi i posreduje u pregovorima sa Poštom.

   Dobro se sjecam reakcije tadašnjeg nacelnika kada  samo tražili da nam pomogne,a on se samo.nasmijao i rekao
-Pa dobro ljudi znate li vi da tražite od mene da Vam  pomognem… a prvi covjek BH -Telekoma u Tuzli je covjek iz Lohinje i zove se Himzo Bajric,zar nije logično da ja od Vas tražim da Vi pomognete meni ako nesto zatrebam.
  Poslije toga sve je islo lahko.. rahmetli Hadzija Mujo nam je dao broj i ubrzo je uspostavljena komunikacija.   Himzo je pozvao na sastanak  na kom smo mu obrazlozili problem,odmah je poslao stručnjake koji su zajedno sa tadašnjim predsjednikom MZ Husejnom Š. obišli prostorije i upoznali se sa situacijom.U narednih nekoliko dana dobili smo pismeno rješenje gdje je BH -Telekom odredio kiriju od 250 km mjesecno.

Vise od same kirije za zakup bila je cinjenica da smo napokon priznati kao vlasnici doma,a tih 250 km je tada bilo pravo bogastvo obzirom da tada Mjesne zajednice nisu imale nikakvo redovno finansiranje.
Tih 3000 km godisnje bilo je dovoljno da se te godine zamjene crjepovi i zakrpe rupe na fasadi doma nastale granatiranjem sa Ozrena.Ta odluka je takodje uvela  Mjesnu zajednicu u posjed svoje imovine .

Sada je došlo vrijeme da se i ta priča zabilježi i ispriča,kako bi se odala zahvalnost covjeku koji je sve to omogucio,a mi nikada nismo imali priliku da mu kažemo: -“Profesore  Himzo Bajricu hvala ti za sve što si uradio za svoju zajednicu i hvala ti što bez obzira gdje si otisao iz Lohinje,nisi dozvolio da Lohinja ode iz tebe.”