Sadaka je dar koji se daje od srca,onoliko koliko može.Sadaka ili milostinja prilika je pravim vjernicima da pokažu plemenitost, bogobojaznost, humanost.Zbog toga je veoma važno sačuvati tu lijepu islamsku tradiciju.U našoj Lohinji postoje dva  mjesta na koja se oduvijek ostavljala sadaka,obično u novcu ili u žitaricama.Priča koja se prepričavala sa koljena na koljeno govori da je putem od Pribave prolazio konjanik (ratnik)koji je u rukama nosio odsječenu glavu.Na mjestu na kome je ispustio glavu narod ostavlja sadaku u izdubljeni kamen. To mjesto u narodu se oduvijek zove ..Sadaka.

Priča dalje kaže da je konj nastavio put noseći sa sobom obezglavljeni trup.Zaustavio se na tromeđi između dvije Orahovice i Lohinje,gdje je trup spao sa konja.Pronašla ga je nekakva Rada koja je tu čuvala stoku i ukopala ga ispod brda,koje je narod poslije prozvao Radino Brdo,a mjesto na koje je ukopala tijelo narod je zvao …Šehid.

Prema narodnom kazivanju oni koji su ostavljali sadaku na jedno mjesto,morali su odnijeti i jedan dio na drugo mjesto.Iako je mezar u podnožju Radina Brda dugo vremena bio zarastao u travu,ostruge  i šiblje, nekoliko vjernika  pobrinulo se ,da  to mjesto dostojno obilježi i i ogradi.A put koji je skoro urađen i saniran omogućio je lijep prilaz tom mjestu.

Narod vjeruje da područije Lohinje koje se nalazi  između ova dva mjesta ,pošteđeno je svih velikih nevolja i nepogoda.Vjeruje se da led i druge vremenske nepogode rijetko naprave veću štetu na ovom prostoru ,između… Sadake i Šehida.