Mi  koji živimo u Donjoj Lohinji imamo posebnu obavezu da se na današnji dan  prisjetimo 25.5.1992 godine i bitke na Zečevom Gaju.Tog dana , u velikoj bitci na ovom lokaliteu, koji se nalazi na tromeđi Malešića ,Stjepan polja i Lendića zaustavljen je veliki napad četnika sa Ozrena na naš grad. Taj dan se obilježava kao dan kada je odbranjena naša Općina.Tog dana su poginula i naša dva Lohinjka rahmetli Zuhdija Šestan-Zući

Rahmetli Šestan Zuhdija -Zući

i Ferhatović Hasib -Pibe.

Rahmetli Ferhatović Hasib-Pibe

U ranijim dešavanjima oko početka agresije na našu općinu u Donjoj Lohinji 19 .maja. ubijeni su iz zasjede Ahmetašević Sabrija  i Smajilbašić Amir pripadnici policije i TO,kao i Mujo Jusufović i njegova dva sina koji su odvedeni iz svoje kuće na Duraću a onda strijeljani i  ukopani na Lendićima u podruciju Zecevog Gaja.Još nekoliko Lohinjaka učestvovalo je u bitci na Zečevom Gaju kao članovi patriotske lige ali nećemo ih ovdje pominjati jer su to odavno prestale i nadležne institucije i boračke organizacije.Kad se nadležni i boračke organizacije jednog dana prisjete odlaska na kula grad u Zvornik i onih prezivjelih  koji učestvovali u bitci na Zečevom gaju tek tada će se znati kakav je doprinos lohinjaka bio u odbrani naše Općine.Mi nismo zaboravili, tako smo poslije rata pokrenuli inicijativu za  obilježavanje i podizanje spomen obilježja na tom lokalitetu,i učestvovali u njegovoj gradnji.

zecev gaj -inicijativa za gradnju spomen obiljezja na Zecevom Gaju

Spomen obiljezje u Donjoj Lohinji prvim šehidima na našoj Općini Rahmetli Sabriji Ahmetaševiću i Amiru Smajilbašiću

Spomen obiljezje na Zecevom Gaju

O tim događaajima napisao je  članak profesor Edin Šaković koji možete pročitati ovdje

https://www.facebook.com/whoos.serh1/posts/1114166231962039:0

I danas se sjećamo svih Lohinjaka,ali i svih ostalih šehida  koji su dali živote za ovu našu drzavu.

NEKA IM JE VJEČITI RAHMET

Davno su naši”mudri” političari i parlamentarci došli na ideju,kad nešto ne žele da riješe, da formiraju “komisiju”.I onda to komisija rješava neograničeno dugo a oni nemoraju trošiti svoje “dragocijeno” vrijeme objašnjavajući zašto ne žele naći neko rješenje.Po istoj mudrosti  funkcioniše i lokalna samouprava, općinske vlasti neće ili nemogu riješiti neki problem a onda nezadovoljne građane okrenu prema mjesnim zajednicama i predsjednicima.Da, to je formula koja godinama provjereno funkciše a posebno danas kada su mnogi oštećeni ovim posljednjim prirodnim nepogodama i traže bilo kakvu pomoć.Znaju stanovnici ove općine da neka pretjerana pomoć nije ni dolazila sa strane ,znaju i to da je općina odbila onu sadaku od tridesetak hiljada km koju je dodijelila federalna vlada,i taj postupak je naišao na odobravanje većine onih koji su stradali u poplavama …valjda suosjećajući se sa Nikšićem i Budimirom koji su se zbog toga morali odreći grijača na zadnjem sjedištu svojih Audija,ali zašto se onda ljudima jednostavno ne kaže da im naša vlast Federalna, općinska ili bilo koja druga  nemože i nema čime pomoći.Naši su političari naučili da ljudima pričaju ono što ljudi žele čuti,makar to često znalo zaobići istinu,jer istina često boli.Tako je bilo i poslije ovih poplava. Razne općinske službe izašle su na teren da naprave zapisnik o nastalim štetama ,i ljudima obećavali raznoraznu pomoć upućujući ih na zadnju adresu gdje je ta pomoć mogla doći…u mjesne zajednice.Obećavali su sve i svašta ali istina je da nikada ništa nije ni došlo za našu mjesnu zajednicu.Ja ovdje ne otvaram pitanje zašto je tako,hoću da vjerujem da je bilo i postojalo  sredstava, da bi ona bila i nama upućena,i hoću da vjerujem da su ona sredstva koja su bila na raspolaganju da su poslana tamo gdje je najpotrebnije,ali zašto ljudima u našoj MZ nije rečeno da pomoći nema i da je pomoć  poslana tamo gdje je prioritetnije(prema nečijoj procjeni).Ja to neznam i lično mislim da to spada u sferu politike a to ne želim da otvaram ovim tekstom.Za sada uloga onih komisija  koje su obilazile ugrožena područija u našoj MZ, podsjećale su  na “mrtvozornike”…dođu,konstatuju i nemogu pomoći.Uskoro će izbori ,pa nesumnjam da će se na tribinama tražiti mnogi odgovori pa i na ova pitanja.

 Bilo je naravno i onih koji nisu čekali ničiju pomoć nego su zasukali rukave i popravili puteve do svojih kuća uglavnom svojim sredstvima..takav je primjer zaseoka Mehanovići kojima je voda skoro u potpunosti odnijela put ,a oni su taj put sanirali uglavnom svojim sredstvima.Uskoro kreću akcije u još nekim dijelovima mjesne zajednice.

Kako dalje…,nadam se da nadležni imaju nekakav akcioni plan sanacije koji obuhvata i našu mjesnu zajednicu jer na nekim mjestima infrastruktura je veoma ugrožena a dijelovi mjesne zajednice potpuno su odsječeni.Takva mjesta su uz korito naše rijeke oko Džamije i zahtijevaju hitnu sanaciju jer svakim danom sve više propadaju i prijete totalnim odsijecanjem gornjeg dijela mjesne zajednice.

Treba istaći da je put prema našem  mezarju potpuno zatrpan sjelinom,da je totalno neprohodan i da ne postoji mogućnost ni prolaska Dženaze.Neko reče, da Lohinjaci danas nemaju nikakava prava, pa ni ono da ..umru.