Dugo će narod na ovim prostorima pamtiti ovaj Maj 2014 god,vrijeme kad nas je zadesila jedna od najvećih nesreća praćena velikim poplavama i nevremenom.Još se sjećamo poplave iz 2010 kada je naša lohinjska rijeka 5 .jula.2010 izašla iz korita i potopila one dijelove mjesen zajednice koje obično uvijek potopi.

(slika iz 2010..kod džamije)
Možda je tada količina vode koja je izašla bila veća ,ali ove godine je naša rijeka pokazala svu svoju agresivnost i divljinu.

Iako je prošlo nekoliko dana od te nesreće ljudi nerado pričaju o štetama,valjda svjesni veličine tragedije i kao da svi osluškuju gdje je najteže i kome treba uputiti pomoć.

Vjerovatno će ova tragedija potrajati,prije nego što se poduzmu ozbiljniji zahvati na sanaciji šeta.Za sada su poduzete samo one osnovne radnje kako bi se zaustavilo dalje uništavanje objekata.

I dok se poplavni talas premiješta daleko od Lohinje,Lohinjaci prate dešavanja u regiji .Prikuplja se humanitarna pomać najčešće u sopstvenoj režiji i šalje tamo gdje je najpotrebnije,ali traju i organizovane akcije na prikupljanju pomoći .U toku je akcija koju predvodi Džemat i naš Efendija Zihnija Mehinbašić pa pozivamo sve one koji žele i mogu da pomognu.,akcija je još uvijek u toku a sve informacije možete dobiti od našeg efendije.

I danas smo se kao i ranijih godina,povodom obilježavanja dana Mjesne zajednice, okupili u vrijeme Ikindije namaza ispred našeg Šehidskog obilježja da odamo počast našim Šehidima i civilnim žrtvama rata.

Nakon okupljanja u našoj džamiji klanjao se Ikindija namaz i proučen Jasin za naše Šehide i civilne žrtve rata.

Ispred Šehidskog obilježja prisutnim se obratio naš efendija Zihnija Mehinbašić  koji se prisjetio svih onih koji su za ovu državu dali ono najvrednije..svoje živote.

Nakon toga smo krenuli u Smajilbašiće prema spomen ploči prvim Šehidima na našoj Općini.

Pored spomen ploče prvim Šehidima na našoj Općini ,Sabriji Ahmetaševiću i Amiru Smailbašiću koji su ubijeni iz zasjede sa druge obale Spreče okupili smo se i proučili Fatihe.

Nakon toga svi prisutni krenuli su prema našem mezarju  Meraje,gdje je na šehidskom mezarju predan Jasin i proučene Fatihe za naše Šehide,ali i sve Šehide koji su dali živote za Bosnu i Hercegovinu.Bila je to prilika da se takođe obiđu i posjete mezarja svih naših najbližih  prijatelja i rodbine.

Ni ove godine nismo zaboravili obići spomen ploču na Zečevom Gaju gdje su uklesana imena Šehida rahmetli Zuhdije Šestana i Ferhatović Hasiba-Pibeta,a nakon toga svi okupljeni otišli su u prostorije Mjesne zajednice gdje je uz kahvu prisjećalo ratnih stradanja ali i posljednjeg stradanja od poplava .

Svi prisutni su se složili da je potrebno uputiti pomoć stradalima i ponovo pokazati jedinstvo u najtežim situacijama.

 Draga moja domovino,žao mi je što ovu današnju čestitku moram započeti onako kako smo započinjali čestitke u ratu.Želimo ti da u miru obilježiš ovaj i sve naredne praznike.Nažalost situacija u državi daleko je od one koju bismo željeli ali mi nemamo druge ni rezervne  domovine,i nama je se boriti i za mir i za prosperitet ,ravnopravnost  za jednakost i slobodu svih ljudi koji žive unutar tvojih granica.

1. mart se obilježava kao Dan nezavisnosti Bosne i Herecgovine još od 1992. godine. Naime, 29. februara i 1. marta 1992. godine, u Bosni i Hercegovini, održan je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine od SFRJ. Većina Bosanaca i Hercegovaca izjasnila se tada pozitivno – glasali su “ZA” demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana.

Tada su udareni temelji ove države,ali nažalost dalja izgradnja teče mnogo sporije od one koju bismo mi željeli.Tko je krivac rekli su i građani širom BIH u protestima i demonstracijma ali valjda je i to put da se ubrza dalja izgradnja normalne i funkcionalne države.

Na kraju svim građanim Bosne i Hercegovine,a posebno  posjetiocima našeg portala želimo sretan dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.