I dosad smo se okupljali 19 maja kako bi obilježili  dan naše Mjesne zajednice.Tim povodom sjetili bi se prije svih naših Šehida ali i našeg stradanja tog majskog dana  ,ratne 1992 godine.Ali nikada okupljanje nije bilo brojnije i nikad emotivnije kao danas.Naravno da skup treba biti i veći i brojniji i veličanstveniji ali ovo današnje okupljanje vraća nadu da nismo i nećemo zaboraviti.

Prema ranije utvrđenom protokolu okupili smo se ispred Šehidskog obiljezja,a zatim u našoj dzamiji  klanjali Ikindiju namaz i pručili  sure Ja-sin .

Poslije je slijedilo  izuzetno emotivno obraćanje našeg efendije Zihnije i ratnog komdanta Ibrahima Nurikića.Prvi put je jedan od ratnih komadanata ispričao javno ono što mi odavno znamo.Da je početak rata na našoj općini najteže pogodio Donju Lohinju.Prisjetili smo se stradanja prvih Šehida ali i odvođenja porodice Jusufović koja je poslije ubijena  i zakopana na područiju Lendića.I događaji 25 maja i odbrane grada su velika bitka u kojoj su živote položili dvojica Lohinjaka.
Prvi put je ispričana priča o herojskoj pogibiji rahmetli Šestana Zuhdije i Hasiba Ferhatovića -Pibeta.

Nakon obraćanja ratnog komadanta cvijeće su položili Porodice Šehida,Mjesne zajednice ,delegacija općinskog vijeća ,Šehidskih i boračkih organizacija.

Kao i ranijih godina poslije tog dijala otišli smo do spomen ploče prvim Šehidima na općini..
Rahmetli Sabrije Ahmetaševića i Amira Smajilbašića.

Tradicionalno završni dio okupljanja je učenje Dove i učenje Fatihe svim našim Šehidima ali i svima onima koji su dali živote za našu državu Bosnu i Hercegovinu.

Dobra organizacija skupa,od strane Mjesne zajednice i bolji odziv nego ranijih godina,daju nadu da ćemo se naredne godine okupiti u većem broju,onako kako naši Šehidi i zaslužuju.Da se prisjećamo i ne zaboravimo.

 Nakon pisanja našeg portala o stanju puta kojeg poznajemo kao “Kakmužka cesta”,a koji je posljednjih dana bio skoro neprohodan …napokon lijepe vijesti.Veliki broj poljoprivrednika koristi taj put prilikom proljetne sjetve u sprečanskom polju, i izuzev radnih mašina druga komunikacija je bila nemoguća.Danas je taj put doveden u zadovoljavajuće stanje ,ali i očišcene dvije deponije na lokaciji pored mosta, na zadovoljstvo i Lohinjaka i stanovnika Kakmuža koji koriste taj put.Treba podsjetiti da je sa druge strane mosta u RS-u urađen novi asvaltni put,dok se na Lohinjskoj strani još uvijek nezna ko je nadležan  da održava navedenu dionicu.Za sada je to…NIČIJA ZEMLJA.
 Ovaj put za sanaciju puta u cijelo trasi pobrinuo se vlasnik i uposlenici FAB-a.
Što bi oni rekli…. A KO DRUGI.

Poznato je da je Lipa simbol našeg grada.I ja sam imao jedno staro stablo na koje sam bio ponosan.Stogodišnja starica Lipa,  ponosno je listala i mirisala  na mom malom ribnjaku,praveći hladovinu  koja je prava oaza i sklonište u toplim  ljetnim danima.Ali prema zakonima prirode sve što ima svoj početak ima i svoj kraj.Suho granje  postalo je opasnost ,kako posjetiocima na ribnjaku tako i prolaznicima na putu,posebno djeci koja vole da razmaknu čemprese i posmatraju ribe koje izađu na površinu za vrijeme sunčanih dana.I tako došao je i taj dan,uz pomoć mojih prijatelja iz FAB-a,započela je operacija uklanjanja starih grana ali i prilika da se načini nekoliko prelijepih fotografija Šestana…

(Sve je  spremno za početak …)
Posljednja slika “stare lipe”..

Operacija je završena,,vrijeme je da se načine slike Šestana.

Šestani_Mehanovići-Bajrići

Šestani-Salkini

Šestani

Šestani i Ahmetaši

Šestani ribnjak

Šestani -ribnjak i Bosanska kuća