Gornja Lohinja
Opisati Gornju Lohinju u najkraćem ,moglo bi se napisati da je to selo loših puteva i savršene tišine.Svi oni koji su željeli pobjeći od gradske buke,od ubrzane svakodnevnice ili bilo kakve vrste stresa pronašli su sebi neko utočište u Gornjoj Lohinji.I onda kada su ga pronašli kao da se trude da ničim ne naruše ono za čim su i sami tragali i pronašli.
E sad stvarno neznamo,koje je godišnje doba.Kalendarski je proljeće, ali novi snijeg i zahlađenje obaraju takve teorije.Jutros je opet zabijelio snijeg.Ovo nadmudrivanje između Zime i Proljeća podsjeća me na naše političare koji nemogu ni o čemu da se dogovore,…baš kao ova dva godišnja doba.
(foto Lohinja danas)
Čini mi se ovaj novi snijeg najviše je razočarao i zabrinuo poljoprivrednike.Ima jedna poslovica za koju ja vjerujem da je sročena u Lohinji a koja glasi..
“Ko posije u aprilu,nosiće kući u krilu”.
Lohinja je izrazito poljoprivredni kraj,sa veoma naprednom poljoprivrednom proizvodnjom i proizvođačima koji znanjem sigurno bježe nekoliko koraka ispred drugih.Korištenje naprednih ideja u proizvodnji,zatim praćenje najnovijih sorti u odabiru kultura te razvijena plastenička prizvodnja , kao i riješen plasman proizvoda,sa pravom lohinjake svrstava u sam vrh BiH proizvođača.Optimalni uslovi za sjetvu ranog povrća su odavno prošli,a najviše će se to osjetiti na poroizvodnji krompira i luka i ranog kupusa,ali donekle i u plasteničkoj proizvodnji.Rana sjetva obično znači dovoljno vlage u ranoj vegetaciji biljaka ,ali i manje prskanja i zaštite od plamenjače i drugih bolesti koje se javljaju tokom mjeseca maja.
I ove godine pokrenuta je javna rasprava i prikupljanje prijedloga za dodjelu općinskih priznanja.Za one neupućene da podsjetim da je cilj ove rasprave koju pokreće Općinsko Vijeće, da se prikupi što više prijedloga kako bi se na kraju sve završilo po poznatom scenariju i kako bi navedena priznanja otišla u dvije tri mjesne zajednice koje svake godine ionako podijele između sebe.Neke mjesne zajednice odavno više ne šalju prijedloge niti vode raspravu o tome, svjesni činjenice da jedna takva nagrada da dođe recimo u Donju Lohinju predstvlja ..nemoguću misiju.Treba biti korektan i reći da je bilo nekih nagrada i priznanja koje su pojedinci dobijali kao prijedlog sportskih klubova za koje se takmiče ali o tome neki drugi put.
Ovo je priča o čovjeku koji je čitav svoj život proveo radeći u Mjesnoj zajednici,održavajući mjesni vodovod a 20 godina i kao Mutevelija vodeći Džematski odbor.Ovo je priča o Hasi Bajriću čovjeku koji je svojim primjerom poštenjem i skromnosti zaslužio sva najviša Općinka priznanja.Naš Haso odavno je pregazio osamdesetu godinu.Mjenjali su se predsjednici i vijeća samo je Haso ostajao sa svojim kliještima i spojnicama.Ne sjećam se da je ikada tražio naknadu za rad nego mu se davalo koliko se moglo izdvojiti a i kad nema ,ništa nije ni tražio.Naša zajednica nikada se neće moći odužiti Hasi,a Općinska priznanja koja se danas dodjeljuju po političkoj podobnosti jednostavno nisu dostojna njegovog imena.
Kada je Haso bio Mutevelija krenula je i izgradnja naše Džamije.Posjetimo da je zemljište uvakufio Rahmetli hadžija Ibro Ahmetašević.
