Prošle godine Općina Gračanica organizovala je turnir Mjesnih Zajednica u malom nogometu. Mislili smo da je to samo još jedan u nizu turnira na koje nas pozovu onako narodski rečeno .. “reda radi”.
Pojaviš se, odigraš jednu utakmicu, ispadneš, i hajdi kući. Sjećam se dobro jeftinih majica onih za jednokratnu upotrebu na kojima je pisala Donja Lohinja a koje su momci sa ponosom nosili kao da nose dres državne reprezentacije. A onda kao san padali su redom Gračanica Babići, Soko, Škahovica…. Bilo me strah da se ne probudim.
Stigao je drugi krug, naši u drugom krugu kao pobjednici u grupi. Okuplja se jedan broj Lohinjski privrednika
koji odlučuju da se kupi nova oprema kako bi naši momci dostojno predstavili i sebe i zajednicu iz koje dolaze. Tih dana Lohinja je demonstrirala svoju snagu i zajedništvo.
Igralo se još nekoliko kola, pa i kad smo ispali to nikome više nije bilo važno slavilo se baš kao da smo pobijedili na turniru.
Nakon turnira velika proslava prvo u Etni , gdje je sve bilo u znaku Lohinje i Lohinjaka, pa onda u Domu kulture.
Bila je to dobra prilika da se okupe svi oni koji nastupaju za klubove širom kantona, Slobodu, Bratstvo, Orahovicu, Malešiće, i osjete kako je to nastupati za svoju Mjesnu zajednicu, za svoju mahalu, za svoju raju. Mnogi neznaju da nije uvijek tako bilo. Ovi omladinci koji su igrali i neznaju da je Lohinja nekada imala klub koji se zvao “Mladost”. Ali im je sudbina uvijek bila ista .Nisu imali stadion i uvijek su bili , kako ih davno nazvaše …beskućnici.
Na kraju želimo, da ovim tekstom skrenemo pažnju odgovornih u mjesnoj zajednici, da krenu za idejom okupljanja nove fudbalske “Mladosti”. Da se u saradnji sa nekoliko mjesnih zajednica sa ove strane općine proba tokom ljeta organizovati malonogometna liga. Bilo bi lijepo da još koji put doživimo neko fudbalsko nadmetanje u kome ćemo navijati za našu…”Mladost”.