I ove godine pokrenuta je javna rasprava i prikupljanje prijedloga za dodjelu općinskih priznanja.Za one neupućene da podsjetim da je cilj ove rasprave koju pokreće Općinsko Vijeće, da se  prikupi što više prijedloga kako bi se na kraju sve završilo po poznatom scenariju i kako bi navedena priznanja otišla u dvije tri mjesne zajednice koje svake godine ionako podijele između sebe.Neke mjesne zajednice odavno više ne šalju prijedloge niti vode raspravu o tome, svjesni činjenice da  jedna takva nagrada da  dođe recimo u Donju Lohinju predstvlja  ..nemoguću misiju.Treba biti  korektan i reći da je bilo nekih  nagrada i priznanja koje su pojedinci dobijali kao prijedlog sportskih klubova za koje se takmiče ali o tome neki drugi put.

    Ovo je priča o čovjeku koji je čitav svoj život proveo radeći u Mjesnoj zajednici,održavajući mjesni vodovod a 20 godina i kao Mutevelija vodeći Džematski odbor.Ovo je priča o Hasi Bajriću čovjeku koji je svojim primjerom poštenjem i skromnosti zaslužio sva najviša Općinka priznanja.Naš Haso odavno je pregazio osamdesetu godinu.Mjenjali su se predsjednici i vijeća samo je Haso ostajao sa svojim kliještima i spojnicama.Ne sjećam se da je ikada tražio naknadu za rad nego mu se davalo koliko se moglo izdvojiti a i kad nema ,ništa nije ni  tražio.Naša zajednica nikada se neće moći odužiti Hasi,a Općinska priznanja koja se danas dodjeljuju po političkoj podobnosti  jednostavno nisu dostojna njegovog imena.

   Kada je Haso bio Mutevelija krenula je i izgradnja naše Džamije.Posjetimo da je zemljište uvakufio Rahmetli hadžija Ibro Ahmetašević.

Nakon što je izabrana lokacija, mutevelija Haso Bajrić je krenuo u taj veliki projekat.Prvo je trebalo dobiti odobrenje ,koje se pokazalo kao najteži dio gradnje jer su tadašnje vlasti odobrile samo gradnju džamije bez munare.Veliki broj mještana dao je svoj doprinos ,a Haso je strpljivo i marljivo vodio cijeli taj projekat.Do njegovog završetka.

I taman kada je sve bilo pri kraju ,kada su radovi bili završeni i čekalo se proklanjavanje,desio se nesretni rat i džamija je  pogođena sa nekoliko tenkovskih granata.Nakon rata džamija je brzo obnovljena i bila je među prvim koja je proklanjala u BIH ,od  završetka ratnih dejstava.Dobro se sjećam Hasine radosti i osmijeha ,ali se sjećam i riječi koje je izgovorio Reis Ulema  opisujući trud našeg  mutevelije Hase.

Našu Džamiju otvorila je Rahmetli Hadžinica Tifa Ahmetašević,i ključeve joj je predao Reis Ulema Mustafa ef.Cerić.

Bio je ovo veliki dan za sve Lohinjake,ali posebno za Hasu Bajrića.Ova priča ima za cilj da se ne zaboravi prije svega veliki trud pojedinca.Da podsjetimo sve nadležne da u svakom dijelu naše općine žive pojedinci koji su dostojni nositi najveća Općinska priznanja.Ali ako se nastavi dodjela bez ikakvih  kriterija i njihova degradacija,postaviće se pitanje jesu li takva priznanja i plakete dostojna ovakvih  ljudi kako što je naš Haso Bajrić.