Rat je bio završen.Krizni štabovi postali su Savjeti Mjesnih Zajednica.Odlukom ratnog predsjedništva, Mjesne zajednice Donja i Gornja Lohinja funkcionisale su kao Mjesna zajednica Lohinja,Možda je tako bilo bolje u ratu,ali u miru štetnost takvog funkcionisanja uvidjeli su svi,a posebno ljudi koji žive u Mjesnoj zajednici Gornja Lohinja,zbog toga što u Budžetu opštine ionako skromne poslijeratne investicije, bile su premalo za vjerovatno površinski naj veću mjesnu zajednicu.Trpila je infrastruktura trpio je i narod koji je koristio ,puteve,vodu,zajedničke objekte.
Istina bilo je simboličnih pomaka ,kao na primjer:
-Akcijski se sanirala škola,dobrovoljnim radom mještana i finansijskom pomoći prijatelja iz Padove.
-Džamija je obnovljena i prva poslije rata koja je proklanjala,sredstvima mještana ali većinom sredstvima Općinskih Službi,i Kantonalne vlade.
-Počeli su razgovori o prvim metrima asvalta.
A onda kreće privatizacija,i naš Dom kulture se našao na popisu za privatizaciju,i to onaj u kome je bila “Bosna”- trgovina.

Uspili smo osporiti  prodaju u prvom krugu,Mehmed Ahmetašević(rahmetli)je odradio veliki posao i zaustavio prodaju bar u prvom krugu,a onda je došla tužba od trgovine “Bosne”,za utvrđivanje vlasništva.Na sudu su bili svi papiri ,koji su dokazivali o  onome što je “Bosna” uložila,uglavnom cement,kreč i šljunak i pijesak.Svaka otpremnica uredno složena i prezentirana.Potpis jednog učitelja koji nije iz Lohinje,bio je “tapija” koja nije davala nimalo prostora za našu argumentaciju ,da je dom građen iz sredstava samodoprinosa.
Sud je dodijelio prostor Bosni,a mi smo bili svjedoci kako su svi drugi Domovi kultura u okruženju odlaze u privatne ruke.Znali smo da mora postojati rješenje …i našli smo ga.
Stupili smo u kontakt sa Upravnim odborom “Bosne” i  dali ponudu  da mi kupimo naš dom.
Vjerovatno jedina Mjesna zajednica koja je tako riješila privatizaciju društvenog objekata.
Pa ipak ,dok su tekli razgovori uporedo sa tim razgovarali smo sa Domom zdravlja o otvaranju ambulante.Cilj je bio što prije otvoriti Ambulantu kako bi zatvorili priču o vlasništvu doma kulture.Ubrzo je saniran i obnovljen prednji dio doma i otvorena je Ambulanta.
Desili su se i izbori u MZ,došli su novi ljudi a bivši predsjednik MZ i ljudi koji su radili na tome nisu ni pozvani na otvaranje Ambulante.Standardna ,Lohinjska priča…Halalosum.
Neznam,nemogu se sjetiti, šta je duže trajalo ta naša vlada ili ambulanta.
I drugi dio Doma kulture,u kome se nalazi centrala svojatala je Pošta ,a poslije BH-telekom.
I oni su zagospodarili velikim dijelom doma kulture.Neko ih je pustio bez ikakvog ugovora,vjerovatno u najboljoj namjeri tokom akcije dovođenja telefona.Sjećam se da smo ih molili da nam bar pomognu u nabavci crijepa jer je i njihov dio prokišnjavao.Nailazili samo na redovno ignorisanje i ciničke priče o tome da će oni postavit kontejner ispred i izaći iz doma.Niti su to kada uradili niti pokazivali volju da to urade.Godinama smo tražili političko razumijevanje i pomoć političara,a onda nam jednom rekoše;
-To vi nas malo zezate,pa prvi čovjek BH_-telekoma je iz Lohinje.
Tu se završila priča.Husejn Šestan je uskoro ugovorio sastanak sa Himzom Bajrićem direktorom BH telekoma za Tuzlanski kanton i sklopio ugovor da pošta mjesečno plaća 250 km za kiriju.Nije toliko bitno kolika je kirija,nego   je bila bitna činjenica da je Dom kulture u Donjoj Lohinji vraćen u potpunosti Mjesnoj Zajednici.
  Slična priča odvijala se i oko našeg vodovoda u Gornjoj Lohinji.Vlasnik parcele na kojoj se nalazi izvor tužio je mjesnu zajednicu da je bespravno uzurpirala zemljište i izvorište  na tome zemljištu.Proces je trajao dugo.Treba li ponavljati da MZ nije imala nikakvog papira niti projekta vododvoda ,a da je čovjek imao grunt i 1/1 sve papire.Davali smo izjave i pokušali odbraniti nemoguće jer sud priznaje samo pisane dokumente.Na kraju se završilo tako da je sve ponovo kupljeno.Izvorište je danas grunt Mjesne Zajednice Donja Lohinja.Još jedna parcela kupljena je u G.Lohinji kako bi se stvorili uslovi za izgradnju bušotina,a i mjesto gdje se nalazi bazen u Donjoj Lohinji  kupljeno je za izgradnju bazena kao uslov da bi kandidovali izgradnju bazena koji je danas izgrađen,Bazen je drugi po veličini i kvalitetu na opštini.Zašto ovo podsjećanje?
Samo sa jednim razlogom da skrenem pažnju ovim ljudima koji danas vode Mjesnu zajednicu kako je teško vratiti nešto što se izgubi nekim pogrešnim odlukama ,,,namjernim ili nenamjernim sve jedno.
Ovih dana Vjeće mjesne zajednice donijelo je odluku o preuzimanju brige o održavanju vodovoda na podruciju MZ Gornja Lohinja.Odluka donešena uprkos mišljenju stručnjaka (kojeg su oni angažovali da uradi studiju)govori da je jedino trajno rješenje razdvajanje vodovoda jer Donja Lohinja posjeduje vlasništvo i sve dalje pregovore trebalo je voditi na tom principu.Ovako je Gornja Lohinja ponovo uvedena u posjed na mala vrata,pogotovo preuzimanjem ne uređenog stanja,bez vodomijera, uz naplatu paušala od 5 km,valjda po članu,je legalizacija neograničene potrošnje na područiju G.Lohinje.Malo je teško razumjeti priču da neko može sagraditi bazen za kupanje a nemože kupiti vodomijer.Postavlja se pitanje zašto bi neko bio privilegovan i zašto u Donjoj Lohinji nebi imali takve uslove ako je isti vodovod ,i isti domaćin koji se o  njemu brine.
Ja vjerujem u ovo vijeće MZ,i smatram da im  treba dati šensu,ali i pomoći onoliko koliko možemo i znamo.Možda neke loše odluke donesu se u najboljoj namjeri kao i mnogi prije njih.Ali treba se prisjetiti mudrosti Džejmsa Bosvela koji je u svojoj autobiografskoj knjizi napisao legendarnu mudrost a koja glasi..”Put u Pakao je popločan dobrim namjerama”.
Ne ulazim u to ni dali su oni imali nadležnost da donose takve odluke jer jedini koji ima nadležnost je “odbor za održavanje vodovoda” formiran od strane zbora učesnika vodovoda,prema Statutu i  ugovoru koji smo potpisali prilikom kupovine priključka, a satavljen od učesnika vodovoda iz svih zaseoka.Istina takav odbor i ne postoji od Ostavke Nedžada Šestana koji je zadnji izabran,na zboru učesnika,vodovoda kome je prisustvovao i Općinski načelnik prilikom “dešavanja naroda” ranijih godina.Vjerovatno ne bih  se ni osvrnuo  na sve to,da na stranici Mjesne zajednice nije objavljen sledeći dokument:

U njemu se jasno vidi,da odobrena sredstva Vlade TK, koristiće se za odvođenje velike bušotine (16 litara/sek)iz Gornje Lohinje za naselja Bijela Polja,Seljanuša,Grad Gračanica.
Mz Donja Lohinja se ne spominje nigdje.Sve ovo gore napisano nema nikakve zle namjere ,ima samo za cilj da podsjetim da su i prije njih, oni koji su vodili Mjesnu zajednicu znali iskoristiti “priliku” koja im se ukazala u nekom vremenu,i donijeti veoma važne odluke .Ova sredstva kantonalne vlade takođe su su”prilika”da se na “veliku bušotinu” pripojimo ili Gornja Lohinja ili mi…svejedno.

Istina ova “velika bušotina” je sigurnije rješenje, jer treba znati da se nalazi neki 200 metara od našeg izvorišta i ne postoji nikakva studija koja govori o tome hoće li prilikom veće eksploatacije ugroziti naše izvorište.Primjer je i da Grad Sarajevo se snadbijeva bušotinama iz “Sarajevskog polja”kapaciteta oko 3000 litra u sekundi ali se ne crpi toliko zbog uticaja na okolne izvore,i stalnog pada dinamičkih rezervi podzemnih voda.
Vijeće Mjesne zajednice sada broji 6 članova,i zaista mali broj ljudi ima veliku odgovornost ,nadam se i mudrosti da donosi značajne odluke koje će dugoročno imati utjecaj na život ljudi u Donjoj Lohinji,naročito u donjem dijelu Mjesne zajednice.U nedostatku javne rasprave želim da ovaj tekst pomogne u donošenju takvih odluka.

Vjerovatno ni danas ne bih pisao ništa o tome ,da danas efendija na džumi nije održao veoma značajnu i poućnu hutbu u kojoj je podsjetio na obavezu da svi damo svoj doprinos na prevazilaženju ove situacije vezano za vodosnadbijevanje.Da je održano i jedno VMZ od osnivanja imao sam volju otići i obrazložiti ono što ja mislim,ali eto nema vijeća  vjerovatno jer nema potrebe.
   To više nije ni važno jer svi oni pokušaji da se omalovaže ljudi koji su ranije radili samo još više  udaljavaju ljude od problema koji imamo,a itekako svi mogu pomoći i naj važnije….. hoće i žele pomoći.
Pozivi na radne akcije i ekskurzije na bazen samo su pokazali i dokazali da je neko nešto i ranije radio,samo što dežurni kritičari nisu znali nisu ni  vidjeli
 Imamo novo izgrađeni bazen naj moderniji na Opštini a vjerovatno i mnogo dalje.Kupili smo zamljište površine 1 dulum i na njemu izgradili bazen od 180 kubika+ranijh 40 ukupno možemo stvoriti zalihe od 220 kubika vode.Pare nam za kupovinu zemljišta dao je Nusret Helić neznam kako, jer smo bili uvijek u nemilosti općinkih vijećnika i nikad planirani kroz budžet,ja sam to govorio u šali dao nam je Daso one ispod mindera i tako smo stvorili uslove da se izgradi bazen vrijednosti većoj od 100 hiljda km.To je i urađeno iz kredita koje je općina podigla za rješavanje vodosnadbijevanja.A onda smo trebali to napuniti vodom.Ponovo nam je Nusret Helić dao pare ispod mindera(nismo bili nigdje predviđeni u budžetu) kada smo zaplakali da nam treba da kupimo izvor u Gornjoj Lohinji od nekog lika iz Čekanića.Mi u Lohinji nikada nismo lagali narod pričali smo kako je bilo i zato je Daso na svakom prebrojvnju glasao po principu…Inšalah Daso.
  Nako toga na toj kupljenoj zemlji urađene su dvije bušotine +jedna pored izvorišta.i jedna u Sejfinoj zemlji.Bušotine su jačine 5+5+4+16 litara u sekundi.Ukupno 30 litara u sekundi nalazi se pored našeg izvorišta a mi smo u sistem uveli samo 2 litra u sekundi jer su izvođači prepuručivali 1,5 litara.Za one  koji ne razumiju mislim da samo Jajce u BiH ima više vode od nas po broju stanovnika,ali oni imaju najviše u evropi.Mi smo drugi.
Napunili smo rezervoare sa vodom ukupne zapremine 240 kubika plus ono što stane u mrežu,
Neko će reći.pusti ba Mersede priču što ja nemam vode?
Onda krenimo redom…
Ali znamo li mi uopšte kako funkcioniše vodovod kako da pričam o nečemu što ova kompjuterska FEJZBUK generacija uopšte ne razumije..to nije samo gomila cijevi ,betona i česma.
da bi bolje razumjeli pričajmo tim riječnikom…
Probajte se ulogovat na lohinjski vodovod,,,
Ukucajte 
Korisničko ime …Husejn (još se nije promijenilo na Zijo)
Lozinka:361248-361022=226
Otvoriće Vam se ova slika….Dobro došli na vodovod Donja Lohinja.

Otprilike nacrtao sam šemu vodovoda najbrže što sam mogao.
U gornjem dijelu je izvorište sa rasporedom bušotina.I odatle se šalje ono što dođe iz izvora,višak os G.Lohinje i 2 litra u sekundi vode iz bušotine jer više cijev nemože da primi i odvede.
Prva račva koju vidite su Bajrići.Tu se odvaja ovaj dio Šestana ,Bajriće Mehanoviće,sve do naselja Lug.Zašto je voda tu pripojena?Zato što projektant nije mogao garantovati da će pojedine kuće Dževdina,Senada Mehanovića,Salke Šestana,Zaima ,Husejna ,Nezira,Rasima,Bege,Meše,Mehe,Hasana koje su malo višlje,imati vodu jer je razlika nadmorskih  visina veoma mala.Dakle ova naša podpresjednica koja organizuje ekskurzije i sad prijeti krivičnim prijavama ona nije dio rješenja ,ona je dio problema jer ona nezna ništa i nema žive veze čak ni kad je to izgrađeno ,i ako želi neke krivične prijave mora ih uručiti  Rahmetli Aliji Mehanoviću,Rahmetli Mehi Šestanu Rahmetli Izetu Bajriću ,Raahmetli Hasi Bajriću  može i Mišu jer eto i on je bio izvođač radova ,kako reče ,ja se ne sjećam bio sam dijete koje je samo kopalo kanale za taj vodovod,….jer projekt vodovoda i pripajanje su uradili oni prije 40 godina.
Ostalo vode se šalje na Bazen.Iz bazena se voda šalje do prve račve kod Džamije ,tu je regulacioni ventil koji obara pritisak na 5 atmosfera i voda se tu dijeli za Novo naselje i Durać.
Matematika kaže sledeće,
U Lohinji ima nešto malo manje od 380 priključaka.Pola je ovaj dio prije bazena pola je poslije bazena Durać i Novo naselje.Od 190 priključaka u donjem dijelu ,50 kuća je zaključano.Dakle sa bazena se napaja oko 140 kuća.Novo naselje ima oko 80 priključaka a Durać oko 60.
Samo lijevi krak prema Duraću ovih dana nema vodu,Novo naselje desni krak gdje živi predsjednica koja prijeti krivičnim prijavama umrlim ima vodu…i umjesto da javno kaže imam vodu širi dezinformacije.
E sad dolazimo do onog najvažnijeg dijela odnosno do lozinke i pasvorda.
Gospodo dao sam vam pasvord,to vam je očitan sahat sa kubicima vode koja su izašla sa bazena u toku jučerašnjeg dana ,razlika od 220 kubika je količina vode koja je proslijeđena .
Dakle 220:140=1,57 to znači da su svi izlazi vode imali više od 1,5 kubika na 24 sahata.
Malo proguglajte pa ćete vidjeti da su dnevne potrebe stanovništva za četvoročlanu porodicu oko 600 litara.Znači da ima dovoljno vode i za plastenike i cvijeće i ostalo.
Pa gdje je onda voda ??????
Pa uzmite račune za vodu i pročitajte…i sve će vam biti jasno.Ja znam ali ne moram vam sve nacrtat.
Samo za primjer u gornjem dijelu sela je največi potrošač koji ima račun za dva mjeseca 35 km a ima 40 krava i 30 ovaca i još koka,koza i svega drugog.Svi ostali su manji računi,Znači da  niko ne rasipa vodu.Dajte nam imena ljudi koji imaju račune veće od 50 km.
Dajte nam imena ljudi koji nedaju očitati satove? I vi imate pred sobom sliku potrošnje.
Šta se dešava u ovih poslednjih nekoliko dana?
Prvo odgovorite zašto je danas situacija puno bolja nego ranije,a ja sam to glavom juče garantovo?Zato što ste smanjili protok prema industriskoj zoni oko Kakmuške ceste i voda se pojavila …Abrakadabra!!!
Sutra kad pustite ljudima normalno opet nećete imati vode.
Jeste li šta zaključili?
Niste ništa.Gospodo imate kvar na tome dijelu i imate ogromne gubitke.
To su sve naši ljudi koji zapošljavaju naše ljude i koji pomažu sve naše akcije.Nađite KVAR?
Imaćte ovakvih situacija desetine a vi zapeli na prvom .
S poštovanjem.I bez ikakve ljutnje ako se neko osjetio prozvan.Otvorili smo dijalog…

1. Prvi puta prezime Šestan spominje se u gradu Skadru,u Albaniji i to da je u Skadar stigao neki trgovac iz daleke Malezije kako bi proširio svoje poslovanje.Iz Skadra su dalje Šestani prešli u Crnu Goru i tu se nastanili.Prva podjela među Šestanima došla je dolaskom Islama na područije Balkana,pa su tako neki ostali privrženi starom vjerovanju ,dok su drugi prihvatili Islam.Tako i danas nalazimo Šestana i kršćana i muslimana i raznih drugih vjeroispovijesti širom Crne Gore,Hrvatske,i Bosne i Hercegovine.

   POJAVA PREZIMENA ŠESTAN NA PROSTORIMA GRAČANICE
   

   Na našim prostorima upamćeno je da je prvi Šestan ,sa imenom Mula Avdija sa svoja dva maloljetna sina Osmanom i Mujagom stigao u Gračanicu.Došao je kako se pominje sa prostora Sandžaka,tačnije iz Prijepolja i nastanio se u Gračaničkom naselju Čiriš.Epitet “mula” u tadašnje vrijeme davan je ljudima koji su smatrani učenim i znanim,pa je i mula Avdija bio mujezin u tadašnjoj  Šarenoj džamiji.
   Rastom dvojice sinova porodica Šestan je otvorila dućan u Gračanici i počela se baviti trgovinom.
   Oženili su se dvjema sestrama iz Žepča,sa djevojačkim prezimenom Maglić.
   Osman se oženio jednom od sestara po imenu Tifa,a Mujaga drugom sestrom Nesibom.

   “ŠESTANI “U LOHINJI
   Kako su se bavili trgovinom desilo se da je imanje palo pod hipoteku,te su se nužno iselili u selo ,Lohinju.O tačnom vremenu iseljavanja nema puzdanih  podataka,ali ono što se zna je se to desilo za vrijeme  turske vlasti.
   Nakon iseljavanja mula-Avdija je nastavio obavljati posao mujezina u Šarenoj džamiji sve do svoje smrti.Ostao je zapamćen njegov odlazak na konju do Gračanice i Šarene džamije na namaz.Nakon njegove smrti sinovi su podijelili imovinu i napravili posebne kuće.Od njih potiče zaseok Šestani u Lohinji.Obojica su imali po jedan vodeni mlin .Na mjestu jednog od mlinova i danas možemo naći mlin na vodu.
   Mujaga je imao sina Ahmeta i kćerku Nazu.Spominje se da je jednoga dana pošao na konju u Žepče u posjetu ženinoj porodici.Negdje kod Doboja rijeka Bosna se izlila iz korita.Pokušao je da pređe i tu se utopio.Kod Doboja se i danas nalazi njegov mezar.
   Sin Mujage Ahmet bio je oženjen iz Gračanice hanumom Bravićkom.Ahmet je imao veliko imanje,imao je svoje kmete i imao je svoj Šareni Han(prenoćište)u Pribavi.Prvi je viđen u Gračanici da je uvezao konje u fijaker i po tome je ostao poznat.Imao je sina Pašu i kćerku Nesibu.Kćerka Nesiba se udala u Gradačac za Omeragića.Ahmet je umro za vrijeme stare Jugoslavije.
   Pašo je imao četiri sina i četiri kćerke:najstariji Muharem,Bahto,Ahmet i Hajro,te kćerke Tima,Nesiba,Ravka i Hasnija,
   Osman je imao  osam sinova.
   Interesantan je podatak da su Osmanovi sinovi krajem Turske vladavine,oteli mladu djevojku na njivama između Vranovića i Sokola od svatova.Djevojka je bila obećana jednom od Osmanovih sinova Mustafi,ali je prekršila svoju riječ.Došla im je obavijest da se ona udaje iz Sokola u Vranoviće.Braća su se pripremila i izašli pred svatove.Na njivama su imali boj i uspjeli oteti djevojku i dovesti kući.Kako je djevojka bila maloljetna i kako je došla mimo svoje volje,roditelji su tražili od kadije da je vrate kući.Došla je tadašnja policija i vratila djevojku.Osmorica braće su za kaznu povezani i privedeni u zatvor.Prema šerijatu nisu smjeli oteti maloljetnu djevojku i narušiti njen ugled.Kadija ih je osudio na smrt strijeljanjem.Otac Osman je bio imućan te je isplatio krvarinu(otkupninu).
   Najstariji sin Osmana Mustafa umro je kao neženja.
   Ibrahim je pohađao Gračaničku medresu,i omro je kao sovta(učenik medrese)
   Treći sin Mehmed bio je oženjen iz Moranjaka,Zahirović Hankom.Bio je mlinar i imao je dva sina i tri kćerke,Husejna i Halila,Nazu,Hafizu i Hasibu.
   četvrti sin zvao se Hasan,oženjen iz Sladne hanumom Škahićkom.Sa njom je imao jednog sina Adema.Adem je bio oženjen iz Babića hanumom Sarajlićkom sa kojom je imao sinove Mustafu i Mehmeda,kćeri Tifu,Hanifu,i Havu.Ranjen je na Kavkazu u Rusiji.
   Peti sin Suljo bio je oženjen Alihodžić Fatimom iz Orahovice Donje.Poznato je da je bio dobrovoljac kod Himzi-bega Đumikšića iz Bijeljine.Beg sa svojom vojskom nije dao preći preko rijeke Save Austougarskoj vojsci  na mjestu Rača.Kada je Himzi-beg poginuo iz zasjede  ,vojska se raspala i Austrougarska je prodrla na prostore Bosne.Suljo je bio i prvi Austijski vojnik na ovim prostorima i kao iskusan vojnik unaprijeđen je u prvog oficira umro je 1910 godine.Njegovi potomci su kćerke Sabiha i Aziza,Sinovi Ibrahim,Emin,Salko i Osmo.

   Emin i Ibrahim su poginuli 1916 godine u Rusiji tokom prvog svjetskog rata kao neženje.
   Osmo je umro kod kuće mlad kao neženja.
   Salko je bio jedini nasljednik od muške djece.Bio je zemljoradnik.Vojsku je služio za vrijeme stare Jugoslavije u Trebinju.
   Kćerka Sabiha se udala u Gračanicu za tadašnjeg feudala Rašida Đulića.
   Šesti sin Osmanov zvao se Omer.Umro je kao neženja.
   Sedmi sin je Ramo.Spominje se da je bio mlinar,veseljak i da je svirao šargiju.Umro je kao neženja u mlinu.
   Osmi sin je Abdulah,
   Najmlađi Osmanov sin.Završio je Gračaničku medersu koju je pohađao nakon smrti brata Ibrahima,drugog Osmanovog sina.Završio je medresu 1314 hidžretske godine (1892/1893 godinu),Te iste godine upisao je Hafizluk i završio.Bio je poznavalac Perzijskog i arapskog pisma i Bosančice.Ženio se dva puta,prvi put iz Porodice Halidović iz Pribave,hanumom Abidom.Sa njom je imao sina Abdulhalima.Kada je ostao hudovac drugi put se oženio iz Lukavice sa hanumom Dilbom.a njom je imao sinove Omera ,Galiba i Kadira.Galib je umro od tifusa u drugom svjetskom ratu,i Kadir je umro od tifusa kod kuće.Imao je kćeri Sabihu,Rahimu i Safiju.
   Hafiz je umro 1948 godine u 73 godini života.Bio je jedan vrstan učenjak i mualim koji je poučavao djecu i širio vjeru.
   Otac Osman je umro 1320 hidžretske godine (oko 1898) god.

   Sve ovo gore napisano je Autorski rad Zajima Šestana a obradio Tubić Muhamed.
   Ovo djelo je sastavljeno kao pisani dokument koji će ostati sledećim generacijama da znaju ko su i odakle potiču.Djelo je sastavljeno na osnovu informacija koje se prenose sa koljena na koljeno,od raznih pročitanih dokumenta i od priča koje se pronose narodom.
   Porodično stablo je izvedeno za usko područije Donje Lohinje .Neki  živi članovi su i propušteni zbog veličine stabla .ali ovo je emanet Zajima Šestana za buduće generacije da nastave  sa radom na ovom stablu,Ukoliko neke informacije poznajete kao drugačije pozivamo Vas da se javite i da nas obavijestite na Mail m.sestan1@bih.net.ba ili na FB poruku Mersed Šestan ili  komentar ispod teksta.

Continue reading →