I ove godine pokrenuta je javna rasprava i prikupljanje prijedloga za dodjelu općinskih priznanja.Za one neupućene da podsjetim da je cilj ove rasprave koju pokreće Općinsko Vijeće, da se prikupi što više prijedloga kako bi se na kraju sve završilo po poznatom scenariju i kako bi navedena priznanja otišla u dvije tri mjesne zajednice koje svake godine ionako podijele između sebe.Neke mjesne zajednice odavno više ne šalju prijedloge niti vode raspravu o tome, svjesni činjenice da jedna takva nagrada da dođe recimo u Donju Lohinju predstvlja ..nemoguću misiju.Treba biti korektan i reći da je bilo nekih nagrada i priznanja koje su pojedinci dobijali kao prijedlog sportskih klubova za koje se takmiče ali o tome neki drugi put.
Ovo je priča o čovjeku koji je čitav svoj život proveo radeći u Mjesnoj zajednici,održavajući mjesni vodovod a 20 godina i kao Mutevelija vodeći Džematski odbor.Ovo je priča o Hasi Bajriću čovjeku koji je svojim primjerom poštenjem i skromnosti zaslužio sva najviša Općinka priznanja.Naš Haso odavno je pregazio osamdesetu godinu.Mjenjali su se predsjednici i vijeća samo je Haso ostajao sa svojim kliještima i spojnicama.Ne sjećam se da je ikada tražio naknadu za rad nego mu se davalo koliko se moglo izdvojiti a i kad nema ,ništa nije ni tražio.Naša zajednica nikada se neće moći odužiti Hasi,a Općinska priznanja koja se danas dodjeljuju po političkoj podobnosti jednostavno nisu dostojna njegovog imena.
Kada je Haso bio Mutevelija krenula je i izgradnja naše Džamije.Posjetimo da je zemljište uvakufio Rahmetli hadžija Ibro Ahmetašević.
