Ovoga 11.jula.2013 godine u Srebrenici je ukopano 409 identifikovanih tijela.Još 409 razloga zašto je danas trebalo biti u Srebrenici.Ukupno je u Memorijalnom centru Potočari svoj mir pronašlo 6066 žrtava genocida.Još 2.306 vode se kao nestali.

Najveća tragedija u Bosanskoj povijesti.Bol se osjeća na svakom licu a tuga pritisla svačiju dušu. Na svakom koraku čuju se jecaji,a svaki tabut suzom nakvašen.Pala je kiša,ali ona  nemože oprati suze.

Ljudi traže kabure najbližih.Umjesto imena šapuću se brojevi.Tražim broj 224,još jedna porodica koja danas živi u G.Lohinji danas će umjesto broja postaviti  bašluk sa imenom još jednog člana porodice.

Mnogo je onih koji su danas bili u Srebrenici sa ciljem da porodicama stradalih pošalje poruku…. da nisu zaboravili genocid.Mnogo je onih koji su trebali danas biti ovdje,ali nisu jer su imali neke važnije obaveze.Pitam se šta ima važnije od ovog?

Ima i onih koji dug put prešli da prenesu poruku …. da nisu zaboravili.

Izmir nije zaboravio Srebrenicu.

Ovo je prilika da se još  jednom ponovi Srebrenička dova:

Allahu Uzvišeni!

Neka tuga bude nada! Neka osveta bude pravda! Neka majčina suza bude dova, da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!